Opet mi...

U ovom Internet caffe-u stvarno je umjetnost doci na red, pa mi oprostite sto se jucer nisam javila.

Nama sve bolje i bolje ovdje. Vise nema onih glupih pljuskova, pa smo odmah bolje volje.

Neki su upali na kreativnu radionicu snimanja filma. Snimali su film naziva ''Indiana Jones i prokletstvo TOI-TOI Wc-a''. Mozete odmah zamisliti o cemu se radi :-) Ni mi jos nismo imali priliku vidjeti taj uradak, tako da nestrpljivo iscekujemo dan kad ce sve grupe zavrsiti svoje filmove da ih mozemo pogledati. Kad sve grupe zavrse svi ce se filmovi prikazati i sudionici ce birati najbolji. Najoriginalniji film bit ce prikazan zadnju vecer i dobit ce navodno neku nagradu. Tako da Vas molimo da drzite fige za nase, jer iako je bilo i Poljaka i Ceha u njihovoj filmskoj ekipi, nasi su preuzeli sve glavne uloge.

Posjetili smo i planetarij koji je ogroman. Puno, puno veci od naseg u Tehnickom muzeju. Nesreca je bila jedina sto je predavanje bilo na poljskom, pa klinci nisu nista razumjeli, tako da je vecina u onom mraku uz onu smirujucu glazbu odrijemala rundu :-) No mi veci smo razumjeli i bili smo odusevljenbi i 3D efektima i samim predavanjem koje je bilo strasno zanimljivo i ne tipicno o tome koji se planet gdje nalazi... Predavanje je imalo i vrlo duboku poruku, koja nas je jako dirnula. Poslije smo mi klincima prepricali o cemu se radilo, pa se i njima svidjelo.

Jucer je bio ''Scouting Day'' kad su sve drzave imale priliku organizirati neke igre i radionice za ostale sudionike. Mi smo organizirali natjecanje u alki i bili smo glavna atrakcija. Znate ono, jedan glumi konja, drugog s kopljem nosi na ledjima i moraju pokusatio skinuti alku. Kod nas je stalno bila guzva. Svi su htjeli probati, posebice kad su culi da se dobivaju i nagrade. Vjerovali ili ne, bilo je i parova koji su uspjeli sakupiti 9 bodova u 3 pokusaja, dok neki nisu uspjeli nijednom pogoditi alku, a jedni su pogodili stup za koji je alka bila pricvrscena i slomili nam koplje. I po prvi puta u povijesti alke desilo se da je konj nosio koplje i gadjao alku. Naime, jednoj je djevojci koplje bilo pretesko, pa je decko koji je glumio njezinog konja uzeo koplje od nje i gadjao. Bilo je to vrlo smijesno, posebice kad smo mu objasnili da on glumi konja :-) To nam je omogucilo da upoznamo jos jako puno izvidjaca koji su dolazili igrati i raspitivati se za pravila...

Popodne su bile sportske igre. Natjecali smo se u nogometu, odbojci i kosarci. Kosarka nam je bila malo slabija jer su se za nju uglavnom prijavili nasi mali, a ostale ekipe su imale sve srednjoskolce, tako da se nasi fizicki nisu mogli nositi s njima, ali hrabro su se drzali i borili k'o lavovi.

Navecer smo imali nastup. Pjevali smo pjesmu s kojom smo nastupli na FIPO-u u Osijeku prosle godine ''Za izvidjace treba imat' dusu''. Malo smo nastup zacinili pjesmom, breakdance-om, spagama i zvijezdama koje su cure izvele i kazu nasi koji su bili zaduzenji za fotografiranje i pustanje glazbe pa nisu nastupali, da smo bili fenomenalni. Publika je isto pljeskala strasno i neki su cak pohvatali nasu setalicu koju smo plesali.

Danas su na redu prijepodne vodene aktivnosti, a popodnevne cemo aktivnosti malo eskivirati da bi otisli u lunapark :-)

Sutra idemo na neki cjelodnevni izlet tako da Vam se necu moci javiti. No ocekujte me preksutra s vijestima. Prenosim im sve Vase pozdrave ovdje na blogu i svi Vam se zahvaljuju i salju puno pusa.

Slika, nazalost danas nema jer su oni vec otisli na vodene aktivnosti i odnijeli mi fotic. Valjda cete izdrzati bez toga :-)

Dan cetvrti i peti

Morat ćete mi oprostiti što izvještaji više neće biti tako česti, ali imamo nekih problema s povezivanjem na Internet, pa ne mogu više svaki dan redovito izvještavati. Ali pokušat ću bar svaki drugi dan otići u Internet caffe i napisati Vam nešto ukratko da se ne brinete.

Suočavamo se s jednom vrlo čudnom situacijom, a to je da sve mobilne mreže na svim mobitelima ne reagiraju isto. Meni Tele 2 radi savršeno, T-mobile uopće ne reagira, nekima radi T-mobile, a Tele 2 nema nikakvog signala, tako da nam nije baš jasno što se dešava i po kojim pravilima tu te mreže funkcioniraju. Ali ponavljam, ne brinite svi smo dobro, osim par malih standardnih ogrebotinica, zaležanih vratova...

Prekjučer je počela manija mijenjanja. Samo do večere nas je bar 20-ak izviđača iz drugih zemalja došlo pitati bi li se mijenjali za kockaste marame. Mi se držimo svoje priče, naravno, ništa do zadnjeg dana. Na večeri smo odlučili svima zadati završni udarac; došli smo u majicama, dresovima i svim ostalim hrvatskim rekvizitima. Zinuli su svi prisutni. S nekih su zamalo strgali majice. U početku su ponude bile tipa marama za maramu, a poslije su počele rasti. Pred kraj večeri za našu maramu su nudili i 4 različite marame. Ali mi smo i dalje ustrajni i ne dajemo. Uvjereni smo da ćemo uskoro za maramu moći dobiti i nečiji cijelu košulju. Uglavnom, opsjedaju nas na svakom koraku. Trenutno smo si postavili izazov da dobijemo škotski kilt za maramu. Dogovor je da je pobjednik onaj tko to uspije, jer se Škoti od toga vrlo, vrlo nerado odvajaju :-)

Prekjučer popodne policija je imala prezentaciju svojih akcija, treninga i borilačkih vještina. Bilo je vrlo zanimljivo i većina je bila oduševljena, no pucali su toliko da smo imali osjećaj k'o da smo u ratu, a ne na izviđačkom logoru. Nakon toga mogla su i djeca probati pod njihovim nadzorom pucati iz kalašnjikova, pištolja... Ne moram ni reći koja je euforija među našima nastala. Najviše su se nasmijali policajci kad je mala Nina došla probati puknuti iz kalašnjikova. Nisu vjerovali ni da će ga moći podignuti, ali nekako je uspjela. Iako ne dovoljno dugo da bi mogla pucati, ipak je to vrlo teško :-)

Navečer smo igrali igrice s drugim izviđačima; odbojku, pjevca, a neki Česi su ih učili i mačevanje s nekakvim drvenim mačevima. Poslije smo se svi vratili u logor i sa par Čeha i Mađara igrali jednu našu izviđačku igricu.

Vrhunac večeri bio je kad su nam u logor upale ''ninje'', odnosno neki zamaskirani izviđači. Prepali nas, poslikali se s nama i otišli dalje plašiti ljude. A svaki čudak ima svoju zabavu ;-)

Jucer nas je pogodila oluja koja je divljala nekih sat vremena i doslovce nam rastrgala vrtni sator. Ostalim satorima nista, nisu cak ni promocili, ali ovaj ispod kojeg smo se druzili svaki dan, otisao je u nepovrat. Napuhnuo se k'o u ''Carobnjaku iz Oza'' i skoro odletio skupa s klincima koji su ga drzali. Bilo je vrlo zanimljivo i uzbudljivo sve skupa, pa klinci to jos danas prepricavaju.

Tako da smo pola popodneva jucer proveli kopajuci jarke oko svih satora, iako su nas organizatori molili da ne kopamo po parku. Ali pogodi li nas jos jedna takva oluja, ne zelimo da nam sve bude mokro u logoru i puno blata i lokvica. Sad logor izgleda k'o da smo u opsadnom stanju. Jarci, ograde... Trebali bi to vidjeti, umrli bi od smijeha, kao da se za rat spremamo :-)

Navecer je jedna madjarska grupa koja svira irsku narodnu glazbu imala koncert i bilo je predobro. Klinci su se naskakali, naplesali, a cak smo par pjesmica znali neki i pjevati. Doduse danas se zale da ih svi misici bole od skakanja, ali sve je to za ljude.

Danas su na redu razne kreativne radionice i posjet Planetariju popodne. Posebice se veselimo ovom drugom.

Moram sad ici, tjeraju me iz Internet caffe-a, kazu da sam vec predugo za racunalom, a dosta djece ceka na red. Sto mogu kad su njihove tipkovnice cudne i sve su tipke izmijesane, pa moram traziti gdje je sto :-)

Pozdrav svima i čujemo se uskoro.

Treći dan

Kao prvo, zahvaljujemo svima na komentarima, sve nas ovdje vrlo vesele i neki jedva iščekuju kad ću upaliti računalo da vide ima li porukice za njih.

Druga stvar, nemojte brinuti. Neki isključe mobitel da im se baterija ne prazni, pa ga zaborave uključiti i onda uopće ne dobiju Vaše poruke. No to ne znači da nešto nije u redu. Uvjeravam Vas još jednom da ćete saznati istog trena dogodi li se ikome išta. Ali neće ako nastavimo do kraja biti ovako dobri i disciplinirani, pa nema razloga za brigu :-)

Loše najave su se obistinile, pa je jučer popodne i navečer bilo povremenih pljuskova. No to nas nije spriječilo da se usprkos tome super zabavimo, a o druženju s drugima da ne pričamo. Dečki već imaju zakazano nekoliko okršaja u nogometu s drugim državama, tako da ćemo možda ponoviti Europsko :-)

Jučer smo u Etnografskom parku imali prilike učiti poljske narodne plesove i vjerovali ili ne, svi su sudjelovali i iako radionica inače traje 20-tak minuta, naši su bili toliko oduševljeni da su ostali sat vremena i naučili nekoliko različitih plesova.

Osim toga bili su na streličarstvu neki, pokušavali naučiti zamahivati s onim njihovim velikim bičem što jako pucketa, obojali lice bojama za tijelo... Navečer su bile karaoke, iako se nitko od nas nije odvažio.

Iskreno, nije zasad onoliko dobro koliko smo očekivali, ali ima zanimljivih stvari i mi si sami nastojimo organizirati vrijeme i u pauzama između radionica raditi nešto svoje. Najveći naš problem je zasad to što neki klinci konstantno gube stvari ili ih pak ostavljaju posvuda, pa su onda suze kad nešto ne mogu naći, a treba im.

Danas je opet vrlo lijepo i toplo vrijeme. Evo, za pola sata počet će Misa, nakon toga zajednička molitva svih sudionika za mir, pa opet radionice...

Veliki pozdrav i pusa svima od svih nas.

Drugi dan

Evo nas ponovno.

Nema nekih velikih novih vijesti.

Jučer navečer bilo je otvaranje Jamboree-a. Bili smo najglasniji, u našem pravom hrvatskom stilu :-) Najbolje smo navijali za svoje predstavnike Filipa Vukoju i Tamaru Sukačić koji su nosili i dizali zastavu te predali poklon organizatorima i pozdravili sve izviđače na hrvatskom jeziku.

Osim toga bili smo i najuočljiviji u svojim plavim uniformama jer većina drugih zemalja ima uniforme zemljanih i maskirnih boja, tako da smo se i po tome isticali i svi su dolazili do nas da se s nama slikaju. Osim predstavnika brojnih europskih država, ima dosta izviđača i iz Afrike, Azije...

U našem smo podkampu skoro svi Europljani; patrole iz Poljske, Češke, Mađarske, Slovačke, Velike Britanije... Izvan Europe s nama u podkampu je samo nekolicina malih izviđača iz Kazahstana koji su vrlo pristupačni i oduševljeni nama i činjenicom da se podosta razumijemo kad pričamo svaki na svojem jeziku. Doduše, dosta nas nakon toga bole i ruke i noge, ali preživljavamo :-)

Poslije otvaranja, k'o što vjerojatno pretpostavljate, bili smo toliko umorni i od puta i od dizanja logora da smo se praktično srušili u krevete i zaspali istog trena.

Od znamenitosti ovdje u parku, danas ćemo posjetiti Etnografski park te tamo sudjelovati u nekim radionicama starih zanata, a poslije podne ćemo proučiti neke ekološke i zabavne radionice koje nam se ovdje nude.

Svaki dan se igraju igre kojima je cilj upoznavanje ljudi iz drugih država. Neki su se već sprijateljili sa dosta klinaca iz drugih država u našem podkampu, a neki si čak i dali u zadatak da saznaju neke osnovne izraze na jezicima svih naroda koji su ovdje prisutni. Tako da nam nije dosadno.

Što se vremena tiče, predvečer je dosta grmilo, pa smo se bojali nevremena po noći, međutim imali su one ljude što pucaju i rastjeruju oblake, što li, oprostit ćete mi, ali ne razumijem se baš u to, tako da su se oblaci brzo razišli i danas je opet vrlo toplo. Doduše, najavili su kišu za poslijepodne, ali nadamo se da neće biti ništa od toga.

I još jedna stvar. Roditelji, da ne bi brinuli, putovnice su sve kod mene (Helen-Marie) u torbici koju stalno nosim sa sobom, tako da ih djeca neće izgubiti. Problem će biti jedino ako mene netko odluči oteti ;-)

Malo mi je baterija na laptopu pri kraju, pa ćete mi oprostiti što nema baš slika. Bit će sutra kad je napunimo.

Day one :-)

Dragi naši,

kao što smo obećali, javljamo vam se s mjesta događaja. Stigli smo sretno. Putovanje je trajalo kraće nego što smo mislili, jer nas nisu ni na granici previše maltretirali, niti smo previše stajali, tako da smo u Chorzowu bili već u pola šest i digli jadne organizatore iz kreveta :-)

Digli smo logor taman prije paklene vrućine. Ovdje je jako toplo iako nas je cijelim putem kiša pratila, pa smo bili vrlo skeptični. Ali i organizatori nam savjetuju da uživamo u ovom vremenu dok možemo jer su navodno prognoze za sljedeći tjedan prilično tmurne. Nadamo se da ćemo mi svojom vedrinom ipak rastjerati te ružne oblake.

Ne brinite za nas. Sve je zasad u redu. Sad upravo krećemo na fini ručak u restoranu tu blizu našeg logora, tako da ne bi mislili da gladujemo. I ne, nije McDonalds u pitanju, već fina normalna hrana :-)

Veliki pozdrav svima i čujemo se uskoro.

P.S. Slobodno nam ostavite komentare, želje, pozdrave i slično, da vas barem na ovaj način čujemo kad već ne možemo preko mobitela :-)