Dan cetvrti i peti

Morat ćete mi oprostiti što izvještaji više neće biti tako česti, ali imamo nekih problema s povezivanjem na Internet, pa ne mogu više svaki dan redovito izvještavati. Ali pokušat ću bar svaki drugi dan otići u Internet caffe i napisati Vam nešto ukratko da se ne brinete.

Suočavamo se s jednom vrlo čudnom situacijom, a to je da sve mobilne mreže na svim mobitelima ne reagiraju isto. Meni Tele 2 radi savršeno, T-mobile uopće ne reagira, nekima radi T-mobile, a Tele 2 nema nikakvog signala, tako da nam nije baš jasno što se dešava i po kojim pravilima tu te mreže funkcioniraju. Ali ponavljam, ne brinite svi smo dobro, osim par malih standardnih ogrebotinica, zaležanih vratova...

Prekjučer je počela manija mijenjanja. Samo do večere nas je bar 20-ak izviđača iz drugih zemalja došlo pitati bi li se mijenjali za kockaste marame. Mi se držimo svoje priče, naravno, ništa do zadnjeg dana. Na večeri smo odlučili svima zadati završni udarac; došli smo u majicama, dresovima i svim ostalim hrvatskim rekvizitima. Zinuli su svi prisutni. S nekih su zamalo strgali majice. U početku su ponude bile tipa marama za maramu, a poslije su počele rasti. Pred kraj večeri za našu maramu su nudili i 4 različite marame. Ali mi smo i dalje ustrajni i ne dajemo. Uvjereni smo da ćemo uskoro za maramu moći dobiti i nečiji cijelu košulju. Uglavnom, opsjedaju nas na svakom koraku. Trenutno smo si postavili izazov da dobijemo škotski kilt za maramu. Dogovor je da je pobjednik onaj tko to uspije, jer se Škoti od toga vrlo, vrlo nerado odvajaju :-)

Prekjučer popodne policija je imala prezentaciju svojih akcija, treninga i borilačkih vještina. Bilo je vrlo zanimljivo i većina je bila oduševljena, no pucali su toliko da smo imali osjećaj k'o da smo u ratu, a ne na izviđačkom logoru. Nakon toga mogla su i djeca probati pod njihovim nadzorom pucati iz kalašnjikova, pištolja... Ne moram ni reći koja je euforija među našima nastala. Najviše su se nasmijali policajci kad je mala Nina došla probati puknuti iz kalašnjikova. Nisu vjerovali ni da će ga moći podignuti, ali nekako je uspjela. Iako ne dovoljno dugo da bi mogla pucati, ipak je to vrlo teško :-)

Navečer smo igrali igrice s drugim izviđačima; odbojku, pjevca, a neki Česi su ih učili i mačevanje s nekakvim drvenim mačevima. Poslije smo se svi vratili u logor i sa par Čeha i Mađara igrali jednu našu izviđačku igricu.

Vrhunac večeri bio je kad su nam u logor upale ''ninje'', odnosno neki zamaskirani izviđači. Prepali nas, poslikali se s nama i otišli dalje plašiti ljude. A svaki čudak ima svoju zabavu ;-)

Jucer nas je pogodila oluja koja je divljala nekih sat vremena i doslovce nam rastrgala vrtni sator. Ostalim satorima nista, nisu cak ni promocili, ali ovaj ispod kojeg smo se druzili svaki dan, otisao je u nepovrat. Napuhnuo se k'o u ''Carobnjaku iz Oza'' i skoro odletio skupa s klincima koji su ga drzali. Bilo je vrlo zanimljivo i uzbudljivo sve skupa, pa klinci to jos danas prepricavaju.

Tako da smo pola popodneva jucer proveli kopajuci jarke oko svih satora, iako su nas organizatori molili da ne kopamo po parku. Ali pogodi li nas jos jedna takva oluja, ne zelimo da nam sve bude mokro u logoru i puno blata i lokvica. Sad logor izgleda k'o da smo u opsadnom stanju. Jarci, ograde... Trebali bi to vidjeti, umrli bi od smijeha, kao da se za rat spremamo :-)

Navecer je jedna madjarska grupa koja svira irsku narodnu glazbu imala koncert i bilo je predobro. Klinci su se naskakali, naplesali, a cak smo par pjesmica znali neki i pjevati. Doduse danas se zale da ih svi misici bole od skakanja, ali sve je to za ljude.

Danas su na redu razne kreativne radionice i posjet Planetariju popodne. Posebice se veselimo ovom drugom.

Moram sad ici, tjeraju me iz Internet caffe-a, kazu da sam vec predugo za racunalom, a dosta djece ceka na red. Sto mogu kad su njihove tipkovnice cudne i sve su tipke izmijesane, pa moram traziti gdje je sto :-)

Pozdrav svima i čujemo se uskoro.