Nema nekih velikih novih vijesti.
Jučer navečer bilo je otvaranje Jamboree-a. Bili smo najglasniji, u našem pravom hrvatskom stilu :-) Najbolje smo navijali za svoje predstavnike Filipa Vukoju i Tamaru Sukačić koji su nosili i dizali zastavu te predali poklon organizatorima i pozdravili sve izviđače na hrvatskom jeziku.
Osim toga bili smo i najuočljiviji u svojim plavim uniformama jer većina drugih zemalja ima uniforme zemljanih i maskirnih boja, tako da smo se i po tome isticali i svi su dolazili do nas da se s nama slikaju. Osim predstavnika brojnih europskih država, ima dosta izviđača i iz Afrike, Azije...
U našem smo podkampu skoro svi Europljani; patrole iz Poljske, Češke, Mađarske, Slovačke, Velike Britanije... Izvan Europe s nama u podkampu je samo nekolicina malih izviđača iz Kazahstana koji su vrlo pristupačni i oduševljeni nama i činjenicom da se podosta razumijemo kad pričamo svaki na svojem jeziku. Doduše, dosta nas nakon toga bole i ruke i noge, ali preživljavamo :-)
Poslije otvaranja, k'o što vjerojatno pretpostavljate, bili smo toliko umorni i od puta i od dizanja logora da smo se praktično srušili u krevete i zaspali istog trena.
Od znamenitosti ovdje u parku, danas ćemo posjetiti Etnografski park te tamo sudjelovati u nekim radionicama starih zanata, a poslije podne ćemo proučiti neke ekološke i zabavne radionice koje nam se ovdje nude.
Svaki dan se igraju igre kojima je cilj upoznavanje ljudi iz drugih država. Neki su se već sprijateljili sa dosta klinaca iz drugih država u našem podkampu, a neki si čak i dali u zadatak da saznaju neke osnovne izraze na jezicima svih naroda koji su ovdje prisutni. Tako da nam nije dosadno.
Što se vremena tiče, predvečer je dosta grmilo, pa smo se bojali nevremena po noći, međutim imali su one ljude što pucaju i rastjeruju oblake, što li, oprostit ćete mi, ali ne razumijem se baš u to, tako da su se oblaci brzo razišli i danas je opet vrlo toplo. Doduše, najavili su kišu za poslijepodne, ali nadamo se da neće biti ništa od toga.
I još jedna stvar. Roditelji, da ne bi brinuli, putovnice su sve kod mene (Helen-Marie) u torbici koju stalno nosim sa sobom, tako da ih djeca neće izgubiti. Problem će biti jedino ako mene netko odluči oteti ;-)
Malo mi je baterija na laptopu pri kraju, pa ćete mi oprostiti što nema baš slika. Bit će sutra kad je napunimo.
2 komentara:
Hvala vam što nas obaviještavate o svemu, nadamo se da će vam dalje biti lijepo vrijeme, i vidim da ćete uživati. Puno pozdrava svima, a Tei Idi i Nini pusa od sestre Čivrag i Francija.
Opet veliki pozdrav od Melitinih i Ivanovih i hvala na izvještajima i slikicama koje nestrpljivo iščekujemo, zaista su super i krasno je što možemo ovako sudjelovati.
Za Melitu i Ivana - puno pusaaaaaa baka, Goga, Tom, Kri, Marc, Višnja. Dečki nemogu dočekati da vas čuju. Još za Ivana pozdrav od bake, strica, Nine, Vilija, tete Snježane
Objavi komentar